Zaljubljujemo se u one, sa kojima smo osuđeni na duhovni rast

Zaljubljujemo se u one, sa kojima smo osuđeni na duhovni rast i sticanje unutrašnje snage, onih kvaliteta koji su nam potrebni za usavršavanje…
​Sama duša nalazi te ljude uprkos zdravom razumu …

Život radi svoj posao …

To je osnova razvoja, ali i iluzija istovremeno …
Zaljubljujemo se u same sebe, samo u budućnosti …

Ti ljudi koji nam se sviđaju odražavaju kvalitete koji su potrebni našoj duši.

Svi nedostaci tog čovjeka gube se iz vida u trenutku kada se dešava proces transformacije …

Kao po pravilu, unutrašnja transformacija bolno se odvija, stičemo te kvalitete koje smo voljeli kod drugog čovjeka …

Da bi se to desilo , moramo proći kroz neke unutrašnje promjene, u vezi sa kojim se mijenja pogled na svijet, i mi sami …

Ovo postaje jasno tek nakon razdvajanja, kada se nađemo u novom svijetu, možemo se osvrnuti unazad bez emocija i objektivno pogledati na životne događaje …

Iluzija se raspršila, i sada je ostala objektivna realnost …

Zbog toga, ne treba kriviti nikoga zbog svojih neopravdanih očekivanja …

I mi smo takođe za nekoga povod za promjene …

Nameće se pitanje:

“Kada će se završiti ova zaljubljenost?”

  • Za svakog od nas postoji čovjek blizak po duhu, koji će postati stalni dio našeg svijeta …

Tvoj unutrašnji svijet tada mora biti popunjen, da više ne bi trebao da tražiš nedostajuće dijelove, već preostaje da stvarate nešto novo zajedno …

Prevela: Beba Muratović – bebamur.com