Zašto usamljenost bira najsnažnije ljude

Životno zapažanje o tome zašto usamljenost bira najsnažnije ljude, ili oni biraju usamljenost.
​​”Svakodnevno, komunicirjući sa različitim ljudima, čudimo se da su najdostojniji od njih – sami. Njih odlikuje harizma, dobar izgled, živ analitički um, dobro vaspitanje i maniri, iza kojih je uvijek sakriven snažan pogled, u kom se jedva uočava mala tuga.

​Oni traže “svoje” ljude: za komunikaciju, za društvo i prijatan odmor, za ljubav, za odnose i porodice.

Oni prave više grešaka, više stradaju, ređe kontaktiraju, teže preživljavju neuspjehe. Ali svaki put, izgorevši u odnosima, oni se ponovo rađaju iz pepela i bivaju još savršeniji i jači.

I opet, i opet počinju sve ispočetka …

Njima su strani stereotipi savremenog društva, nemoguće im je nametnuti tuđe mišljenje. Bez obzira da li je to muškarac ili žena, oni traže takvog čovjeka pored koga će im biti toplo i spokojno.

A to “spokojno” se ne zasniva na odsustvu svađa, adrenalina ili krajnjih granica emocija. To “spokojno” znači da je pored čovjek koji neće izdati. Čovjek kome bezgranično vjeruješ, u koga imaš povjerenje, i u koga si siguran 200%.

Čak i najjači ljudi beskrajno teže da steknu uvjerenje, da ih vole… “

Prevod teksta: econet.ru

Prevela: Beba Muratović

​bebamur.com