Zahvalnost zaustavlja najtežu sudbinu

Svi mi smo učenici

Možemo se naći u centru raja, ne izlazeći iz svog sopstvenog stana, ali ako je u našim željama prisutna zavist, pohlepa, gordost i požuda, svijet se lako može pretvoriti u naš lični pakao.
Mi sami stvaramo atmosferu oko sebe, zato su mudraci uvijek počinjali sa mijenjanjem svog sopstvenog karaktera, shvatajući da je problem u samom našem srcu, a ne u okruženju, ne u komšijama, ne u kolegama, ne u supružnicima.
Zašto je to tako?

Jer ovaj svet je izgrađena na principu učenja. Mi smo učenici ovog svijeta, koji treba da razvijaju u sebi kvalitete učenika. Cijelo okruženje to su naš učitelji. Njih je specijalno poslala sudbina da nam predaju lekcije života koje treba da nas nauče nečemu.

Pravi učenik je sposoban da uči od svih, sa kojima ga sudbina sastavlja. On može da nauči čak i od kamena. Kamen leži na plus 50 stepeni nekoliko mjeseci, a zatim cijelu zimu leži na strašnoj hladnoći, kao rezultat takvih preopterećenja on se razlomi na dva dijela, ali i dalje ostaje da leži na istom mjestu. A mi smo pri prvoj nevolji spremni da pobjegnemo iz porodice, napustimo posao, preselimo se u drugu zemlju …

Neprijateljski stav prema svijetu je najopasniji, jer uzrokuje neprijateljski stav svijeta prema nama samima.

Tako počinje najneprijatniji dio naše obuke. To je slično tome kao kad učenik bira listicu sa pitanjima na ispitu, listica mu se ne sviđa, jer ne zna tačan odgovor, i on počinje da vrijeđa predavača i optužuju ga za pristrasnost.

Kako spoznati u sebi znake neprijateljstva prema svijetu?
Po tome da li osjećamo zavist.

Zavist je neslaganje sa tim, što se naše želje ne ostvaruju kod nas već kod drugih.

​Obično se misli, da je urok – to kad nas neko pogleda loše, ali u stvarnosti pravi urok je kada gledamo na uspjeh drugog čovjeka sa zavišću. Ovo odmah izaziva u našim životima reakcije, koje dovode do samouništenja, i prije svega čovjeka napušta sreća.
Sreća je plod zahvalnosti. Što smo više zahvalni ljudima, što smo više zahvalni sudbini i Bogu to više plodova sreće cvjeta na drvetu naše svijesti.

Ne čine jabuke naš imuni sistem otpornim, ni hladno kupanje, ni čijavanapraš već jednostavna riječ, kojoj su nas učili od djetinjstva – riječ “blagodarim – zahvaljujem”!

Svako iskreno “blagodarim – zahvaljujem” nas spasava od neke bolesti od koje smo se mogli razboljeti u životu, a svako neizrečena “zahvalnost” može da prouzrokuje bolest.

To i jeste naše predodređenje, koje je skriveno u riječi: blago darivati svima!

Čudo zahvalnosti

Zahvalnost je jedan od glavnih znakova razvitka naše svijesti, ali najzanimljivija stvar je da zahvalnost zaustavlja negativ. Ako, smo na primjer zahvalni bolesti kao svom učitelju, koji nas kažnjava za pogrešno ponašanje, bolest se pretvara u dio duhovnog razvoja. Jednom riječju, zahvalnost preokreće neprijatnost u aspekt duhovne sreće.

Autor: Dmitij Dmitrijev

Prevod dijela teksta: econet.ru

Prevela: Beba Muratović – bebamur.com